Poštovani čitatelju, draga čitateljice,
ovaj puta sam odlučio napisati jednu potpuno optimističnu kolumnu. Sada ćemo vidjeti i hoće li mi to uspjeti. Baš je teško biti optimist ovih dana u Hrvatskoj! Čak i ako to po prirodi jeste, bolje je to nekako sakriti. Pokažete li to previše jasno, odmah izgledate nekako – sumnjivo. Tragično smo podijeljeni na naše i njihove, glavne teme su nam Jasenovac i Bleiburg, sve samo ne nešto što je zaista važno za našu budućnosti, a to je na primjer – klima. To je i energija – domaća ili uvozna, čista ili prljava. Bitna tema je i gospodarstvo, zatim okoliš, zar ne? Te su teme ključne za budućnost naše djece po pretpostavkom da ih uopće bude – demografija i iseljavanje, eto još dvije važne teme o kojima raspravljamo samo onako usput.
Nije ovo politička kolumna, ne brinite. Ne radi se tu o crvenima i plavima, zelenima ili žutima. Radi se o optimizmu i o činjenici da se zlo nikada ne događa ako mu dobro to ne dopusti. A dobrih ima i među žutima i zelenima, i među plavima i crvenima, samo su nekako posustali i izgubili optimizam. I sad eto paradoksa – što dobri više gube optimizam, to je manje razloga za optimizam. A može se i moguće je. Malo je bila ovih dana zapažena vijest da je Portugal čak 107 sati kontinuirano sve svoje potrebe za električnom energijom uspio zadovoljavati iz obnovljivih izvora energije! Za one koji ne znaju – glavna značajka elektroenergetskog sustava jest da proizvodnja u svakom trenutku treba biti jednaka potrošnji, inače se događaju jako gadne stvari. Dakle, Portugal je tijekom četiri dana živio, radio, učio i razvijao se isključivo na energiji vode, Sunca, vjetra i biomase! Inače, radi se o zemlji koja je još 2013. polovinu potrebne električne energije dobivala iz fosilnih izvora, 27% iz nuklearki, a samo 13% iz hidroelektrana, 7,5% iz vjetra i 3% iz fotonapona. Prije samo tri godine!?
Vijest o Portugalu došla je samo par dana nakon što je Njemačka objavila da je iz zelenih izvora u nedjelju 15. svibnja 2016. pokrila gotovo sve potrebe za električnom energijom, što je dovelo do pojave negativnih cijena nekoliko sati tijekom tog dana. Priča o negativnim cijenama odjeknula je naravno malo glasnije – uvijek je vijest kad čovjek ugrize psa, a ne pas čovjeka, ali ovdje je riječ o trendu koji se počeo pojavljivati u Europi! Danska, zemlja koja je bila među prvima koji su se okrenuli dobivanju energije iz vjetra – još je lani postigla da 140 posto potreba za električnom energijom dolazi iz vjetroelektrana. Mislite li da bi se ovo moglo postići bez optimizma? Sjećam se svojih početaka, tada su se nama koji smo se bavili obnovljivim izvorima energije otvoreno – smijali. Zamislite koliki to optimizam mora biti da se uspije pobijeđivati velike energetske lobije koji svoje profite temelje na fosilnim izvorima energije?! Ako je to moguće pobijediti, onda je stvarno sve moguće.
Još veći razlog u optimizmu leži u činjenici da su velike energetske kompanije Shell, Eni, Total i Statoil najavile nedavno preko 2 milijarde eura ulaganja u obnovljive izvore energije. Može se i moguće je, zar ne? Čitam i da francuska naftna kompanija Total ističe da želi postati lider u obnovljivim izvorima i pohranjivanju električne energije. Ta je kompanija kažu, puno kupovala – za 1,1 milijardu dolara tvrtku Saft (skladištenje energije), a od 2011. i većinski udjel u proizvođaču solarnih panela SunPower. Ovakve vijesti pokazuju da se kotač definitivno okreće i da je budućnost energetike – obnovljiva. Vijest koju je Bloomberg objavio 25. svibnja, dakle prije samo nekoliko dana – da je broj zaposlenih u SAD u sektoru solarne energije u 2015. po prvi puta nadmašio broj zaposlenih u sektoru iskorištavanja nafte, ugljena i plina govori dovoljno sama za sebe i ne treba je posebno komentirati. Kakav je to dobar razlog za optimizam! Nekada su se ovakvome razvoju događaja mogli nadati samo – nepopravljivi optimisti.
I što sada? Mi smo naravno još daleko od takvih lijepih postotaka i investicija. Uvjeravaju nas da imamo visoki udio obnovljivih izvora premda se on temelji na hidroelektranama od prije 30 i više godina i na činjenici da se dobar dio pučanstva grije na ogrijevno drvo kao u (pret)prošlom stoljeću. Ali samo optimisti mijenjaju svijet i mogu ga promijeniti, o onome što i kako treba kod nas mijenjati pisat ćemo drugi puta. Može se i moguće je – to je poruka današnje kolumne. A pogledajte i vani – priroda cvate, sve je zeleno i lastavice su ponovo ovdje. Optimizam i dobro na kraju uvijek pobjeđuju!
Julije Domac
Najnoviji komentari